Hilandarac Agaton
In memoriam
Dragan Filipović (Glas Podrinja, 26. decembar 2002)
|
|
Uz rođenog brata Radivoja
, koji živi u Šapcu, među retkim ljudima sa kojima je bio blizak, i mogao i umeo da razmeni reči bio je sadašnji iguman manastira Radovašnica na Ceru, otac Nikolaj.
U knjizi „Dan za umiranje” Moma Kapor je napisao:
„U manastiru Hilandar već više od pola veka živi stari monah Arsenije, a da je samo jedanput izašao kroz kapije svog dobrovoljnog zatočeništva. Viđao sam tog ispošćenog starca na poslednjem spratu tog visokog konaka, na kome se nalazila njegova asketska ćelija, kako na klimavoj terasi neguje svoje cveće u limenim konzervama - pravi mali viseći Semiramidin vrt. Razgovarao je sa biljkama...
Pre nego što je stekao Veliku Shimu - najviši stepen posvećenja i duhovnosti, i potpunog odricanja od tela i sveta, kao i novo ime, Agaton, Arsenije nije mogao da se oslobodi samo mržnje prema drugima, ako je uopšte i imao, i da im oprosti sva zla koja su mu naneli u prethodnom životu, nego je trebalo da bude siguran i u to da i ostali njemu praštaju i da ga ne mrze. Pisao je godinama pisma svima koje je poznavao i čije je adrese uspeo da pronađe i - podsećajući na svoja ogrešenja od pre mnogo godina o te ljude - molio da mu oproste ako ih je ičim povredio. Tek kad je dobio odgovore, bio je spreman da primi Veliku Shimu.